Novosti i događanja

Finalisti natječaja za kratku priču – satiru Slavko Kolar 2022.

Finale 11. izdanja Natječaja za kratku priču – satiru Slavko Kolar, kao sastavni dio kulturno-književne manifestacije Dani Slavka Kolara, koji se održavaju od 2002. godine, a Natječaj je prvi put raspisan 2012. godine. Na ovogodišnji natječaj pristiglo je 90 priča, iz svih dijelova Hrvatske, regije i drugih zemalja gdje žive i rade autori koji pišu na hrvatskom jeziku.

1. Natalija Demirović: Preko dukata do zvijezda
2. Denis Giljević: Muholovka
3. Drago Hedl: Zatvorski grah
4. Ines Herceg: Ako nemaš ništa za reći, bolje šuti!
5. Oliver Jukić: Nacionalna klasa
6. Marinko Koščec: Dilema
7. Zoran Malkoč: 12 malih Putina
8. Zoran Odžić: Pisac i anđeo
9. Marko Štrok: Remećenje
10. Denis Vidović: Jedna Svenova bivša ljubav

PROČITAJE PRIČE FINALISTA

Priča i suvremenost: satira i utopija
(obrazloženje)

Ne može se živjeti s iskustvom koje ostaje bez priče, i katkad zamišljam kakonetko drugi ima priču mojeg iskustva.
Max Frisch, Crni kvadrat

Ovogodišnji natječaj za kratku priču satiru Slavko Kolar (2022) ostaje na tragu ideje o književnosti kao jednom od mogućih načina da se piše i misli o suvremenosti i društvu, njihovim zaprekama i nesporazumima, pojedinačnim i kritičnim točkama. Pristigle priče na pisane su tragu Kolareve žestine i humorna, analize i kritike, domišljanja koje u prizorima i figurama svakodnevice i njezinih promašaja, govoreći o drugima, upućuje i na naše zablude, iluzije, sumnje i strahove...
Pohlepa i strast, moć i nemoć, pobjednici i gubitnici, žrtve, vrte se u labirintu ironičnih, smiješnih, bizarnih i grotesknih likova, fabula, događaja, ali njihovu vrijednost čitamo i razumijemo kao napor da se u jeziku
potvrdi ili opovrgne ono što je očekivano, što je opće mjesto društva i ideologije, njegovih političkih projekata i promašaja. Različite pripovjedne perspektive ogledaju se i zrcale u temama koje govore o onome u čemu se zatječemo kao sudionici, svjedoci ili bijesni i melankolični čitatelji suočeni s onim što nas nepovratno udaljuje od idealne i nerealne iluzije o bolje svijetu, boljem životu ili boljoj zajednici.
Što čitamo, što smo čitali...
Ona je najljepša i samo se želi pokazati i dokazati, zastrašujuća je da kad je posao u pitanju, ne bira sredstva. Kad se proćelavi čovječuljak u monolitnom tamnosivom odijelu pojavio s prijateljicom u restoranu, cijeli je prisutni svijet ostao zatečen, ali ne i njegov pripovjedač. Priča tek počinje: galerija provincijskih opskurnih lokalni moćnika okuplja se oko zatvora i gradi piramidu progona, padova i uspona, a da bi se već u idućoj priči pojavili internet-ratnici, zavladale dezinformacije kojim se privlače reakcije, klikovi i beskraj ekonomskih i političkih previranja. Razočarani pisci, iznevjerena očekivanja i kritike veselo su tužna poruka svijetu u kojem živimo i koji nas uporno iznevjerava i iznenađuje.

Priče na ovogodišnjem natječaju spoj su fikcije koja se nedvosmisleno i hrabro veže za stvarne osobe i događaje, ili upušta u traženje pravde za ponižene i obespravljene, u rekonstrukciju prošlosti i sadašnjosti, u medijske rasplete i zaplete. Ili jednostavno tematiziraju natječaj u kojem upravo sad, zajedno s nama, sudjeluju... Ironično i autoreferencijalno, raznovrsno i satirično, gorko i melankolično samo su neke od značajki priča koje ćemo čitati s uživanjem, uvažavajući da su na uzbudljivu tragu novih pripovjednih postupaka, iznenadnih zen-doskočica, zapleta i raspleta, parafraza u kojima više nije sigurno što pripada zbilji, što snu, što se dogodilo ili što je upravo pročitano i zapisano. Nije li to jedan od ljepših načina da se svijeta čita, razumije i, barem na trenutak, učini bolji nego što on doista jest!

Miroslav Mićanović

• < Prethodno
• Slijedeće >