Za djecu i mladež

Simon Philip: Slijedim svoj san

Šepirio sam se i kočoperio, pravio se važan i razmetao se. Ritao sam se u ritmu. Razbacivao se od radosti. Iskre su bliještale i šljokice bljeskale pod sjajnim svetlucavim svjetlima. Bilo je čudesno.

Zdeslav se ponaša kao i svi ostali zečići – skakuće kad i ostali, trza nosićem kao i ostali, ćuli uši poput ostalih, pase travu i kopa duboke rupe jer to zečići rade. I pritom pokušava izgledati što slađe. No njegovi snovi ne uključuju mrkve. Budući da svi ostali kažu kako sanjaju mrkve, Zdeslav laže da ih sanja i on. No ta ga laž uskoro počinje mučiti i odluči da više ne želi glumiti kako je isti kao i ostali. Počeo je od malih stvari: nije više skakutao je dok su ostali skakali, a dok su ostali spavali, počeo je pomalo riskirati. A onda se jednog dana odlučio sasvim opustiti i oni su to najdefinitnije primijetili. U početku su svi šokirani govorili: Svi smo mi isti!. No, Zdeslava je muzika ponijela i osjećao se slobodno i fantastično i svoje! Zečici Zlati to se svidjelo pa mu se prva pridružila, a zatim su i drugi postali jednako drukčiji kao i svi ostali. Kad su sjeli i počeli pričati, shvatili su da je biti svoj najbolje što jedan zeko može biti!

• < Prethodno
• Slijedeće >