Željko Funda

Na nebu nema sladoleda

Moj djed Stanko je bio hrabar čovjek. On se ubio pištoljem u glavu. To nitko ne može uraditi jer boli. Svi samo čekaju smrt da dođe po njih. Moj djed Stanko nije je htio čekati.

Moja baka Marija puno se moli. Ona ne želi da smrt dođe po nju. Moli se doma, a moli se i u crkvi. Kaže da se čovjek mora pripremiti. Ja ne znam zašto se ona tako dugo sprema, i još nije spremna.

Moj tata Zoran je ljut na djeda. Kaže da je on sve uprskao. Mama je ono što je bilo uprskano krvlju u podrumu očistila. Ne znam zašto se tata i dalje ljuti. Podrum je posve čist.

Moja mama Ivanka sve ispituje gdje su pogriješili. Nitko ne zna odgovor. Obično ništa ne kažu. Ja sam joj jednom rekla da je djed htio ubiti smrt. Mama se prvo nasmijala pa rasplakala.

Moj brat Karlo – on studira engleski u Zagrebu – pravi se da se ništa nije dogodilo. Ne dolazi doma, ne spominje djeda Stanka. On misli da se o smrti ne može ništa pametno reći. A trt mrt, život ili smrt, rekla mu je sestra Ksenija. Što s tim? upitao ju je Karlo. Znači samo trt, rekla je Ksenija. O čemu ti govoriš? rekao je Karlo. O Shakespeareu. Dobila sam pet. A ti jedan, budući angliste. Onda se jako nasmijala. Ja sam se isto nasmijala, ali ne jako. Nisam htjela da se Karlo uvrijedi.

Moja sestra Ksenija – ona je gimnazijalka – srdi se na djeda Stanka. On joj je za osamnaesti rođendan obećao putovanje u Rim. Sada će i poslije osamnaestog rođendana morati hodati k njemu na grob. Baka Marija joj je rekla da je i to jedna vrsta hodočašća.

Moj drugi djed Antun pjeva kad god može. On kaže da on tako tjera smrt od sebe. Moja baka Katica, njegova žena, kaže da on tako tjera ljude od sebe jer nema sluha.

Baka Katica misli da je sudbina tako odredila. Ta sudbina je nijema, gluha i slijepa pa zato radi gluposti. Kasnije se može pokazati da je glupost pametna. To je čudno, ali može biti. Ja sam jednom razbila vazu. Mama me prvo dobro zašpotala pred svima. Kad smo bile same, rekla mi je da sam baš pametno učinila. Tu vazu dobila je od kolegice s kojom se posvađala. Tako je ta kolegica posve izašla iz njezina života.

Moj ujak Marijan se divi djedu. On misli da bi tako svi morali učiniti kad im dođe vrijeme. Kad ga pitaju kad je to, on kaže Kad ti je svega dosta . Ja ne znam kako nekome može biti dosta sladoleda.

Moja ujna Barbara voli da ju zovemo Barbi, a ne Barica. Ona misli da je djed Stanko bio glup. Kaže da je djed mogao pričekati bar još jedan dan. Mogao je vidjeti vatromet za početak Baroknih večeri pa se onda ubiti.

Moj tetak Slavko jako žali za djedom Stankom. On kaže da više nikad neće imati tako dobrog partnera u beli kao što je bio moj djed Stanko. U čast djeda Stanka on je prestao igrati belu.

Moja debela teta Klara kaže da se o smrti djeda Stanka ne smije razgovarati. Ona misli da se tako hvali grijeh. Ona se često ispričava zbog svoga slatkog grijeha. Njen muž, moj tetak Slavko, misli da bi bilo bolje da često govori o djedu Stanku. Ona misli da je on tako tjera u smrtni pakao.

Gospodin Damiš, naš prvi susjed, misli da je smrt djeda Stanka prokletstvo. On kaže da to doziva nesreću. Možda je on zato zgazio našeg mačka Njonju.

Gospođa Damiš kaže da se tu nema što misliti. Treba ići na groblje, nositi cvijeće i paliti svijeće. Kad bude obljetnica smrti, treba dati služiti misu zadušnicu. Još kaže Točka. Gotovo.

Gospodin Krklec, naš susjed s druge strane, kaže da se tu radi o velikoj zagonetki. On sve što ne razumije zove zagonetka. Zato često ponavlja Znam da ne znam. On to zove filozofski odnos prema životu. On se tako odnosi i prema travi. Zbog takvog odnosa on čuje kako trava raste. Ja to nikad nisam uspjela. Mama misli da sam zato normalna.

Gospodin Lopuh, naš drugi susjed s lijeve strane, još sad je paf zbog smrti djeda Stanka. On misli da je djed Stanko otišao predaleko. Kako predaleko kad je to učinio u svom podrumu? kaže njegova žena. On misli da njegova žena tako govori jer je mesna duša. On je lirska.

Gospođa Lopuh krivi djeda Stanka za svoj još viši tlak. Njegov pištolj je tako opalio da se ona prestrašila jer je mislila da počinje novi rat. Rata nema, ali je tlak ostao. Zato je netko morao biti smrtno kažnjen.

Tatin prijatelj, gospodin Cerovčec, kaže da je jedan član obitelji manje velik korak za tu obitelj, a da je to isto malen korak za čovječanstvo. Mama kaže da je taj tako pametan da ne zna da ovdje nitko ne korača. Baka misli da on tako govori jer je šepav.

Mamina najbolja prijateljica, gospođa Jaglun, rekla je da djedova smrt dokazuje da žene imaju bolji smisao za lijepo od muškaraca. Nijedna ne bi od sebe napravila tako užasnu sliku.

Gospodin Jurkin, tatin kolega s posla, rekao je da smo još jednom svi tresnuli glavom o zid. Ja sam rekla da nisam jer znam da to boli.

Iz Zagreba su došli jedna gospođa i jedan gospodin. Mama je rekla da su oni naši rođaci. Za njih nisam znala da postoje. Ni prije sprovoda ni na sprovodu nitko nije znao da postoje. Nisu prozborili nijednu riječ. Poslije sprovoda odmah su otišli u Zagreb. Više nisam sigurna jesu li oni Lešina ili Mešina.

Ljerka, prijateljica moje sestre Ksenije, rekla je da smo doživjeli tragediju. Susjeda Bašek je rekla da je tragediju što joj je auto zgazio mačka Lakija. Ja sam tatu pitala po čemu su to tragedije. Po praznini koja je nastala, rekao je tata. Valjda je tako. Djedov krevet je sada prazan isto kao i Lakijeva korpa. Ali tamo ima buha pa nije posve prazna.

Na sprovodu je bio i Kuki, prijatelj moga brata Karla. Čula sam ga kako govori da je život med, gnoj i dim. Ja sve to još nisam vidjela na jednom mjestu. Možda zato jer sam malo putovala.

Gospođa Habijan, žena s kojom moja baka ide u crkvu, misli da su suze najbolji lijek za smrt. Kod nas je bilo puno suza, ali djed Stanko nije oživio. Možda suze nisu bile prave.

Igor je moj prijatelj iz vrtića. On me puno ispitivao o našem podrumu gdje se djed ubio. Ja sam mu rekla da naš podrum nikad nije bio ljepši i uredniji.

Moja prijateljica Vesna rekla mi je da je moj djed bio kukavica. Ja sam je pitala kako je mogao biti kukavica, a nema rata. Ona je rekla da je život rat. Tako je njoj rekla njena mama. Ja sam Vesnu upitala gdje ona vidi krv. Rekla je da će mi reći drugi dan. Drugi dan Vesna mi je pokazala svoja oguljena koljena. Rekla je da se ogrebla i da je bilo puno krvi. A tko je bio neprijatelj? upitala sam Vesnu. Pa zemlja, rekla je Vesna.

Na sprovodu svećenik je rekao da je djed sada na nebu. Ima li tamo sladoleda? upitala sam baku. Nema, rekla mi je baka. Ja ne bih onda na nebo, rekla sam baki. Niti nemoj, rekla je baka. Drugi dan me odvela na sladoled a da je nisam molila. Čudno.