Natko Jurdana
Poduzetnik
Poduzetnik, onaj koji poduzima, motiviran da što manje daje a što više uzima, vrpolji se u golemom krevetu i već satima ne može zaspati.
San mu ometa glasanje noćne ptice. Sakrivena u krošnji stabla ispred terase urbane vile ona otvara kljun. Visoka frekvencija jaše na zvučnom valu, prolazi terasu, prijeđe polovicu sobe do kreveta, ulazi u uho, bubnjić zatitra, mozak prevodi ton u vibraciju i protumači ga kao groznu iritaciju.
- Aaaaaahhh prestani, prestani, prestani!
Njegova djevojka Marina nema tih problema, magistrica farmacije propisala je sebi veću dozu Propophola. Ne bi ju smetao ni limeni orkestar a kamoli cvrkut noćne ptice. Poduzetnik nije takav, ne sere tamo gdje jede. Kupio je poduzeće za uvoz i proizvodnju generičkih lijekova koje ima skladište na divnom mjestu u centru grada. Dušu dalo za poslovne prostore i elitne stanove. Marini, koja je nekoliko godina radila u toj firmi, odmah se svidio novi vlasnik i njegova urbanistička vizija. Poduzetnik i ona napravili su savršen seksualno-poslovni plan. U roku od godine dana uspjeli su uništiti proizvodnju, a sačuvati skladište. No mediji su nanjušili smrad, radnici planiraju štrajk, a ostalo je još tako malo do završetka posla. Treba biti odmoran i izdržati pritisak.
Ali kako da se odmorim kad mi ovo govno cvrkuće pred prozorom iz noći u noć?! – razmišlja Poduzetnik
Pun bijesa ustane iz kreveta, otvori staklena klizna vrata, dođe do samog ruba terase i zadere se na krošnju stabla.
– Smeće jedno odvratno začepi il' ću ti jebat mater materinu!
Ma kakvi, ništa, ptica nije nimalo impresionirana. Cvrkut se nastavlja. Poduzetnik duboko diše, masira sljepoočnice, razmišlja o savršenom kapitalizmu.
Cijela priroda je jedno, veeeeliko tržište. Svi od bakterije do slona su potrošači koji moraju plaćati hranu koju jedu, kišnicu koju piju, dizati kredite za kupovinu staništa. Tamo baš ništa i ni za koga nije besplatno. U takvom svijetu ova bezvrijedna ptičurina ne bi mogla ni sanjati o kupovini gnijezda u mom kvartu. Njene vještine skupljanja mrvica iz otpada, izbacivanje izmeta i besmisleno urlikanje slabo kotiraju na tržištu rada. Ptica sličnih njoj ima na milijarde, s tim da one iz Kine kenjaju i urlikaju za manje od dvije mrvice na dan. Beskorisna i nepotrebna. U najboljem slučaju imala bi gnijezdo u nekoj krošnji pored limenki na Ferenčici. Pa nek' cvrkuće jednako beskorisnoj ljudskoj sirotinji.
Tako Poduzetnik zamišlja raj na zemlji. On je na najboljem putu da se i ostvari, al' ne još i ne sada u 03:19 ujutro. Ptice još uvijek ne podižu novce na bankomatima već cvrkuću.
Poduzetnik se vraća u sobu, pali svijetlo, kopa po ladicama tražeći čepove za uši. Sve je pretražio, sve je prevrnuo. Uzalud. Postane svjestan da trenutno nema kontrolu nad situacijom. To ga ne smiruje, to ga uznemiruje ima potrebu da siluje.
Nakljukana Marina kao leš mirna leži na trbuhu. Savršeno tijelo, bez bora, bez celulita, višestruko korisna njegovom kapitalu, egu, kurcu. Miče plahtu s nje. Krv jurne prema glaviću. Razmakne tanku nit njenih tangi. Obujam, opseg i duljina bilježe rast. Nozdrvama ju miriše. Na trenutak zaboravlja iritantni cvrkut koji mu ne da spavati. Kurac raste i gleda u vis kao dionica prije recesije. On je bik spreman osvojiti novo tržište. Pokušava ući, no uza sav trud njegov plasman zapinje. Na djelu je anti-poduzetnička klima. Suha pizda nije različita od zatvorenog tržišta, samo treba znati koga i gdje podmazati. Ustaje, zna da je vidio negdje lubrikant dok je tražio čepove za uši.
Gdje je? Gdje je? Aha!
Aplicira prozirnu gel tekućinu na kurčinu, usput razmaže malo i po tržištu. Investicijski ciklus može početi. Ali… ne!
Opet taj cvrkut!
Sa prstima u ušima pomiče kukove u ritmu. Marina se nešto promeškoljila, ispustila nekakav mmmmhhhfhfh ali nastavila čvrsto spavati. Poduzetnik vadi prste iz ušiju, rukama namješta golo tijelo da bi imao bolju tržišnu poziciju. Dok to radi prisiljen je slušati noćnu pticu. Diže mu živce, spušta mu kitu.
Umukni, ne mogu se koncentrirati na karanje!
U tajkuna mlohava čuna. Potpuno izbezumljen u napadu bijesa, gol izleti na terasu. Lupa bosom nogom po mramornom podu, gleda oko sebe, dohvati novine, zamota ih i baci prema stablu. Novine se još u zraku raskupusaju i padnu u vrt. Ništa to ne pomaže. Stane i zagleda se u mračnu krošnju ne bi li vidio otkuda točno dolazi taj grozan zvuk. Iza stabla svijetli stup javne rasvjete u ravnini sa krošnjom, u ravnini sa terasom. Spušta glavu i pretražuje ne bi li vidio odraz, sjenu, mrlju, bilo što. Nakon kraćeg traženja primijeti siluetu malenog kljuna koji se zatvara i otvara. Lijeva strana stabla između druge i treće grane.
Aha, aha, čekaj, čekaj…
Donosi stolac iz spavaće sobe, pali svijetlo od terase, penje se na stolac, usmjerava snop svijetla prema meti. Eno je tamo u gnijezdu, vidi ju jasno ko' dan. Ptica se na trenutak ukipi zbunjena svijetlom.
Eh jebeno, znam s čim ću je gađati.
Odlazi u sobu, pretražuje veliki ugradbeni ormar. Uzima palicu za golf, košaricu sa bijelim lopticama i malo zeleno postolje. Pozicionira se nasred sobe da može lakše prebaciti preko ograde od terase, razmakne staklena klizna vrata.
Pravilno držanje, pazi na kukove, snaga udarca dolazi iz tetive ne iz mišića.
Do zakona o golfu nije ni znao koliki je zaljubljenik u taj sport. Trenutak koncentracije i tišine prije udarca je bitna stvar no njemu je uskraćena.
Đubre cvrkuće samo da me omete. Sad ćeš ti umuknut…
Prva loptica (tup), lupi u ogradu od terase. Nije dovoljno visoko.
Druga loptica (tup), odlazi preko stabla pitaj boga gdje. Previsoko.
Treća loptica malo jači (tup), nije ni izišla iz sobe krivo je poletjela, odbila se o zid i pogodila lešinu na sedativima. Začuo se neki drogirani jauk, Marina je počela mrmljati kako ju boli, promijenila položaj i nastavila spavati.
Gdje ju je pogodilo pitaj boga, otkrit će to kada nastane masnica. Ipak ljut je radi toga, ali ne na sebe.
Pičko mala cvrkutava jesi vidjela što si napravila, ha?!
Poduzetnik se vrati na poziciju za gađanje.
Četvrta loptica, precizan (tup), odleti ravno u krošnju lijeva strana stabla između druge i treće grane. U sridu! Pogodio je točno u gnijezdo koje padne sa stabla na komad betona na tlu.
Evo ti na mučko đubre.
Ostavi golf palicu naslonjenu na rub kreveta i potrči do terase. Nasloni se preko ograde da vidi gdje leži tijelo mrtve ptice, ali osim prevrnutog gnijezda i ljuski nekoliko razbijenih jaja nije uspio vidjeti ništa. Pogleda prema krošnji i vidi ju, mučko đubre je živo. Histerično skakuće okolo mjesta gdje joj je do maloprije stajalo gnijezdo, ispušta grozne zvukove, lamaće krilima. U taj tren zaleti se kao kamikaza prema Poduzetnikovom oku. To nije očekivao pa nije stigao prekriti glavu i odbiti napad. Zatečen nestvarnim prizorom mirno je stajao dok mu se ptica kljunom zabila u lijevo oko, ravno u zjenicu. Osim njenog kljuna jedino što mu je proletjelo kroz glavu bila je misao:
Alfrede Hičkoće đe me nađe?!
Teturavim korakom ulazi u sobu, potpuno u šoku. Iz oka mu viri ptica koja pokušava izvući kljun, lamaće krilima, nožicama se odguruje od njegovog nosa. Poduzetnik želi sjesti na krevet ali poremećene percepcije promaši željeno mjesto i sjedne ravno na dršku palice za golf. Hladan čelik prođe mu kroz čmar, tanko crijevo, probije dvanaesnik, uništi svaki organ i završi plućnom krilu.
Poduzetnik, onaj koji poduzima, frustrirani pisac život mu uzima.