Marin Pelaić:
Saturn ne zna što
„Oteti? Vi mislite da su oni oteti?"
Zastupnik Saloko nije mogao vjerovati da je netko upravo iznio ovakvu teoriju.
Što je bilo najgore, nakon preko pedeset dana organizirane potrage koja nije dala nikakve rezultate to se činilo i najrealnijim scenarijem. Rukama je protrljao oči, otpio gutljaj kave i zavalio se u svoj naslonjač.
„A tko ih je oteo?", zapitao je.
Sve oči u konferencijskoj sali B47 Generalne skupštine planeta Saturn na koordinatama 34° 11′ 45″ saturnopisne širine, 10° 52' 31″ saturnopisne dužine i 23° 37′ 26″ saturnopisne dubine sada su bile uperene u Tinegena, rastom niskog i proćelavog zamjenika ministra planetarne obrane i sigurnosti. To ga nije omelo. Svojim je akvamarin plavim očima uzvratio pogled svakom od trideset i četiri preostala državnika ne mogavši vjerovati da ne vide stvar koja je za njega bila više nego očita.
„Zemljani, dakako", reče kao da je to najnormalnija stvar na Saturnu.
Zapravo, tu se i nije radilo o nečem suviše neuobičajenom. Glupi Zemljani su u proteklih pedesetak godina – a navodno i nekoliko puta prije toga – vrlo drsko slijetali svojim letjelicama na teritorije ostalih planeta Sunčevog sustava i otimali ljude. Nitko od otetih se nije vratio da o tome posvjedoči, niti je ijedan saziv Panplanetarne vlade uspio stopostotno dokazati da su baš bahati stanovnici tzv. Plavog planeta vršili spomenute prepade, ali bilo je više nego očito da se radi o njima. Oni jedini svako malo slijeću na druge planete, ostavljaju svakakve naprave za nadzor i špijunažu ili na neki treći način remete drugima mir. Sasvim je, dakle, izvjesno da upravo oni stoje i iza otmice četiriju uglednih saturnskih znanstvenika.
Saloku je teorija zamjenika ministra Tinegena zvučala primamljivo, ali želio je znati više.
„Kažeš – Zemljani? Ali ti čudaci nisu jedinstvena rasa, oni su na svom planetu razbijeni u brojne frakcije."
Tinegena ovo nije nimalo omelo: „To ih nije ni ranije sprječavalo. Znate da smo samo prošle godine srušili dva satelita vojnih postrojbi NASA iz frakcije US0407 koji su se bili opasno približili našem prstenu."
Premijer Neovisnog planeta Saturn, debeo tip prosijede kose, osjeti da je vrijeme da se i on uključi u diskusiju. Nakašljao se da zaustavi euforično šaputanje zastupnika koje je izazvala informacija o rušenju neprijateljskih vojnih letjelica. No, budući da zastupnici nisu na to reagirali, pažnju zadobije lupajući šakom o stol.
„Dame i gospodo, molim vas", započne blago. „Nismo s Urana pa da se ovako ponašamo."
Nakon što su zastupnici šutke kimajući glavom potvrdili valjanost njegove opaske, nastavi: „Tinegene... Svi mi dobro znamo da su Zemljani više puta pokušavali sletjeti na naš teritorij."
„Točno", odgovori Tinegen.
„I da nikada u tome nisu uspjeli", reče premijer.
„I to je točno."
„Zašto onda, dragi Tinegene, misliš da bi ta jedinica NASA-e nakon toliko neuspjeha uspjela prije nepuna dva mjeseca obaviti uspješno slijetanje i iskrcavanje i usto još oteti neke od naših najboljih ljudi?"
„Zato što to nije bila NASA."
Tinegen vidje da su zastupnici ostali apsolutno zabezeknuti njegovom posljednjom konstatacijom. Sve ih pogleda pobjedonosnim pogledom, pusti da dojam potraje još koju sekundu, pa laserom pokrene prezentaciju koja je prikazivala planet Zemlju podijeljen na frakcije.
„Napad, dame i gospodo, nije izvela NASA. Ni ijedna organizacija koja pripada frakciji US0407. Ni frakciji RUS1206, koja također sve češće čačka uokolo naših terena. Ni frakciji KIN110 koja je u zadnje vrijeme također sve aktivnija u našim sferama. Napad su izvršile vojne jedinice frakcije HR2506."
Konferencijskom salom zavlada muk. Nakon gotovo cijele minute hladne tišine, premijer se promeškolji u svojoj visokoj kožnoj fotelji, pa upita ono što se cijelu tu minutu svaki član skupštine u sebi pitao.
„Pa dobro, pobogu, gdje se nalazi ta frakcija??"
Očekujući ovo pitanje, Tinegen uveća interaktivnu kartu Zemlje za 500 puta i laserskim svjetlom obrubi spornu frakciju koja je nalikovala kifli. Dok su znatiželjne oči zastupnika pomno iščitavale osnovni set informacija o tom teritoriju, Saloko zapita:
„Pa zar oni imaju ikakav interplanetarni program?!"
„Čini se da imaju", napola skrušeno odgovori Tinegen. „Kolegama iz Programa za nadzor programa zemaljskih frakcija je očito sve promaklo. A samo je trebalo čitati između redaka. Evo, pogledajte...", reče pa prikaže ekonomske kapacitete te drske male frakcije.
„Pogledajte kakve resurse imaju na raspolaganju; šume, more, polja, sve, obratite pažnju molim vas. A sada pogledajte generalno gospodarsko stanje i predviđanja za idućih pet rotacija njihovog planeta oko Sunca."
„Opa!", uzviknu preneraženo Saloko. „Pa ovako loše prognoze nisu ni za sjeverozapadne frakcije Neptuna!"
„Upravo tako", složi se Tinegen. „Nemoguće je da s ovakvim potencijalom izgledaju ovako loše. Očito je da masovno ulažu u razvoj najjačeg zemaljskog interplanetarnog programa, kao i da ulažu znatna sredstva da svoja istraživanja sakriju od svih ostalih frakcija. To je jedino logično objašnjenje."
Dvoranu ponovno ispuni tišina, ovoga puta praćena nevjericom zbog šokantnog otkrića.
„Ali, čekajte...", javi se opet premijer u ime svih. „I NASA ima jak program pa nam se nisu iskrcali. A ovi navodno jesu. Ne razumijem."
„Pa očito je", uzvrati Tinegen s dozom bahatosti u glasu, „da su na polju desantnih galaktičkih letjelica premašili dosege ostalih. Dame i gospodo, pa ne mislite valjda da njihova sredstva idu uludo, da je ekonomska slika i prognoza ovakva zbog ničega?! Ma daaaajte... Očito je da ulažu u ovo. Na kraju krajeva, imamo i dokaze o rezultatima njihovog programa."
Na ove riječi u sali je nastao urnebes. Svi su počeli govoriti uglas. Zastupnici se nisu dali smiriti zvukovima techno glazbe koja se inače koristila u tu svrhu, pa je premijer morao posegnuti za daljinskim elektrošokerom minimalnog napona. Tinegen je bio spreman za novu ekskluzivu.
„Ukoliko ste svi spremni... Dopustite mi da vam predstavim posljednji krik zemaljskog svemirskog ratnog programa!"
Na velikom se platnu u djeliću sekunde pojavi trodimenzionalni prikaz nekakve letjelice. Zastupnici problijede od strahopoštovanja prema objektu koji im se polagano rotirao pred očima. Saloko s nevjericom pročita naziv koji se stajao iznad projekcije.
„MIG-21!"
„Točno", reče Tinegen. „Poslali su ih tri. Moram javno pohvaliti dečke iz Zračne obrane koji su srušili jednog. Nažalost, ostala dva su izgleda sletjela na našu površinu i otela ta četiri znanstvenika koja tražimo gotovo dva mjeseca. Letjelica koja je srušena sunovratila se natrag na Zemlju. Njihove vlasti prikazale su to kao nekakav minoran incident vezan uz regularne trupe."
„Genijalno!", nije svoje uzbuđenje mogao zatomiti Saloko.
Premda vidno zabezeknut, i premijer se ubaci u razgovor:
„Jesu li već poduzete mjere za odmazdu?"
„Predlažem!", ubaci se odmah zastupnica čiji je naglasak odavao da je s južnog dijela planeta, „da izvršimo vojni desant!"
„Glupost", doviknu odmah netko od njezinih kolega. „Pa vidite da su daleko superiorniji u vojnom smislu!"
„Možda bismo mogli nekako udružiti snage s frakcijom ITA1703. Oni tradicionalno imaju pretenzije na teritorije frakcije s kojom bismo stupili u rat", nije se dala zastupnica.
„To ne dolazi u obzir!", uključi se u diskusiju i premijer. „To bi zahtijevalo preuzimanje kontrole nad makar jednim dijelom ove vodene površine koje se nalazi među njima, što bi onda vrlo vjerojatno isprovociralo sukob s frakcijom SLO1002. Čak i nekakvoj koaliciji s ITA1703, ne bismo se mogli nositi s pomorskom silom frakcije SLO1002. U zraku bi nas dočekali zrakoplovi s njihovih nosača, na površini njihovi razarači, a ako bi išli podvodnim putem, ne zaboravimo da na raspolaganju imaju dvjestotinjak podmornica."
„Naravno", reče Tinegen. „Objava rata ne dolazi u obzir – ta očito su i jedni i drugi jači i bolje opremljeni. No, Kabinet planetarne obrane i sigurnosti, u čije ime govorim večeras, predlaže drugačije mjere. Potrebno je više vremena da se osjete rezultati, ali su zato vrlo efektne. Odmah da vas upozorim, one nisu naša zamisao; radi se o tome da bismo preuzeli neke metode kojima se Mars već desetljećima služi u obavještajnom ratu sa Zemljom."
Zastupnici su na ovo počeli odmahivati rukom i iskazivati nezadovoljstvo – ne da im je nekakva sitna frakcija sa Zemlje izvršila iskrcavanje i otela znanstvenike pred očima planetarne armije, već bi se sada u osvetničkoj misiji trebali koristiti tehnikama omraženog Marsa. Previše, čak i za one najliberalnije.
„Gospodo, molim vas!", zavapi Tinegen. „Ponos u ovom slučaju moramo ostaviti po strani. Dakle, znamo kako Marsovci to rade – pošalju svoje ljude na Zemlju i osiguraju im proboj do vodećih mjesta najvažnijih frakcija i onda s vrha postupno ruše sistem iznutra. Postoji velik broj iznimno uspješnih primjera ove strategije."
„Tu ste u pravu!", vikne jedan od zastupnika euforično. „Marsovcima tu treba odati priznanje. Ali valja biti pošten pa reći da nije sve njihova zasluga, nego su i sami Zemljani glupi. Heh, ma ja još ne mogu vjerovati da je Marsovcima uspjelo frakciji RUS1206 uvaliti ovog nekog Vladimira!"
Dvoranom se prolomi zloban smijeh odobravanja.
„A tek kad su u US0407 instalirali onog, kakosezove... Busha! I onda ga članovi te frakcije kasnije samovoljno izaberu!"
Smijeh sada preraste u grohot. Zastupnici su nastavili nizati primjere marsovskog nadmudrivanja Zemljana, a mnogima su od smijanja suze navrle na oči. Vidjevši da stvar izmiče kontroli i da su se udaljili od glavne teme, riječ uzme Tinegen.
„Gospodo, molim vas! Situacija je krajnje ozbiljna. I kod ovakvog pristupa valja biti oprezan. Frakcija HR2506 se uspijeva braniti i od ovakve vrste napada. Naime, već neko vrijeme na važnijim funkcijama se pojavljuju osobe koje odgovaraju profilima marsovskih špijunsko-saboterskih misija. Nismo uspjeli ustvrditi jesu li im oni samo paravan kojim žele zavarati druge da su ih preuzeli Marsovci, ili ih uistinu već kontroliraju marsovske obavještajne službe."
Nad kongresnom salom se nadvije sivi oblak neizvjesnosti pomiješane sa strahom.
„A što vi mislite?", upita Saloko Tinegena, koji je i sam, prvi puta ove večeri, izgledao izgubljeno.
„Ja?", odvrati Tinegen. „Ja mislim da su ljudi iz vrhuške frakcije HR2506 genijalni. Budimo iskreni, čak i sada kada smo ih uhvatili na djelu, nemoćni smo. O kojoj god verziji događaja da se radi, sasvim je jasno da se sprdaju s nama već dugi niz godina. A ne možemo im ništa."
Dvoranom ponovno zavlada muk obojan tonovima nemira.
Ista takva nespokojna tišina okruživala je dvije jedinice protuzračne obrane raspoređene na nekoliko kontrolnih tornjeva na Saturnovom prstenu. Vojnici su s njih sa zebnjom pogledavali u smjeru Zemlje i u sebi se molili svim znanim i neznanim božanstvima galaksije da im se na radarima ne očita sigurna propast – MIG-21 iz zemaljske frakcije HR2506.