Slavica Sarkotić
HIPOHONDAR
Prijepodne mu je prošlo u provjeravanju i kontroliranju koliko vremena Mare provodi na fejsbuku.
Njega fejsbuk ustvari uopće nije zanimao ali je zamolio unuka da mu otvori profil kako bi mogao pratiti Marine objave.
Nije da je bio baš ljubomoran, uostalom u braku su više od četrdeset godina, nije nikada ni imao razloga za sumnju, ali kopkalo ga je što to ona tipka u međuvremenu dok se u kuhinji diže tijesto za krafne.
Sam nije nikada pisao objave, tu i tamo bi stisnuo lajk nekome od desetak svojih prijatelja i pitao se kako ih je ona uspjela natući dvjestotinjak.
U stvarnosti se družila jedino s Ivankom i Danijelom, ali otkako je u mirovini i ti su se susreti prorijedili.
Otkud joj onda toliki prijatelji, pitao se.
I dok je ona bila zaokupljena spremanjem zimnice i pečenjem kolača te brigom o svojim brojnim teglama s cvijećem, a navečer bi išla u krevet s knjigom, on je osjećao gotovo neprestanu ljutnju na svijet oko sebe.
Snaga ga je pomalo napuštala i to ga je ljutilo a nije našao nikakvu zanimaciju koja bi ga ispunjavala.
Dok je radio, bio je sretan i ispunjen čovjek, iako posao ekonomista i nije ne znam kako uzbudljiv.
Ali osjećao se korisnim.
Sad je bilo drugačije.
Činilo mu se da ga ama baš nitko pod kapom nebeskom ne razumije.
I da nikome do njega nije stalo.
Ponajmanje ga činilo mu se razumije ona koja s njim živi tolike godine.
Njoj začudo njeno radno mjesto računovotkinje nije nimalo nedostajalo.
I uzalud on njoj govori o svojim tegobama, o tome kako ima čudne glavobolje, vrtoglavice, kako mu tlak oscilira a srce malo malo pa ode u fibrilaciju, o tome kako mu je na potkoljenici opet iskočila vena debela poput prsta i kako je na bedru napipao novi lipom.
Ako jest lipom. To jest masno tkivo.
Tko zna što je ustvari to.
Kad joj govori o tome ona samo jače počne udarati kuhačom o zdjelu s dizajnom tijestom ili samo okrene list knjige.
Nedavno se preselila u sobu na katu jer da joj je njegovo hrkanje nepodnošljivo.
Kao da nije hrkao sva ova desetljeća.
Začudo ne smeta joj kad hrče njihov pas, njen ljubimac, to joj je simpatično.
Ponekad ima osjećaj da ga razumiju jedino ljudi koji s njim sjede u čekaonicama.
Jednom na očnom, jednom na ortopediji, pa u čekaonici kardiološke ambulante.
Mare to ne razumije.
Kako i bi. Ona zabije nos u vrećice sa sjemenkama cvijeća i pjevuši. U vražju mater i cinije i kozmosi i sva ta sranja koja se prosipaju po podu i prave nered.
Starost je okrutna, starost donosi slabost. Ljudi te više ne primjećuju, ne doživljavaju.
Općenito, danas kad ljudi navrše šezdeset idu u neku novu kategoriju kakvoće.
Lako pokvarljivu robu.
Kao banane. One koje on za nju kupuje na sniženju u mjesnoj trgovini.
One s točkicama. Na izmaku snage, govori ona za te banane. Da su na izmaku snage kao i ona.
A baš te najviše voli.
U trgovini ga već znaju i izdaleka viču: “Sused, sused, poglečte! Tamo dolje u kutiji ispod čipsa i slatkiša imate banane s točkicama.”
I tako.
Kad se požali djeci oni odmah krenu sa svojim problemima.
Te je pao sustav u školi gdje radi kći, te je opet pola smjene u klinici gdje radi sin prijavilo bolovanje pa on sad mora mijenjati kolegicu i povećao mu se opseg posla.
Svi su već umorni i iscrpljeni a jedva su prešli četrdesetu.
I ništa, uviđa on da nema smisla žaliti se bilo kome.
Ne razumije nitko da se on tamo u tim čekaonicama kojih se većina ljudi užasava zna napričati do sita s nepoznatim ljudima, da je čitave romane od života već odslušao na tim klupama i da ga tu za razliku od doma slušaju i uzimaju za ozbiljno.
Donedavno je imao osjećaj da ga liječnica opće prakse u mjesnoj ambulanti razumije.
Davala mu je uvijek uputnice koje je tražio.
Nedavno međutim, rekla mu je, pa vi gospon Srećko ste se već dali pregledati od glave do pete i niš vam nisu našli, osim artroze i visokog tlaka što nije ništa čudno za vašu dob.
A šećer, zavapio je on.
Šećer mi je nedavno bio 12!
Je, čujte, rekla je doktorica pogledavši ga iznad naočala za blizu: Morali biste malo više paziti na hranu. Previše ste kila natukli. Pa niste vi još starac, dajte malo pazite na sebe.
I koga vraga se stalno snimate, već ste svaki dio tijela desetak puta snimili, kaj mislite da vam to ne šteti, pa to je bespotrebno zračenje.
I uostalom, meni sad u HZZO-u broje uputnice, nemrem ja vama tolike uputnice fort pisati a ozbiljno bolesni ljudi čekaju na pregled.
To ga je jako pogodilo.
Ispalo je da je neki lažljivac, hipohondar.
A godinama je bio njen pacijent, znao ju je još kao djevojčicu dok je išla u školu.
Koliko joj je samo kave, čokolade i griota odnio, kad bi sve sabrao mogao si je platiti sistematski kod privatnika.
Okrenuo se na peti i prebacio se drugoj doktorici u obližnjem gradu.
Da je znao ne bi.
Jer ta je bila još gora.
Ta ga uopće nije gledala, samo je tipkala po kompjutoru svojim tankim dugim prstima s ljubičasto nalakiranim noktima i tu i tamo bi noktom kažiprsta prešla preko zubi kao da ispipava njihovu čvrstinu.
Mari nije ništa govorio o svom nezadovoljstvu novom doktoricom, rekla bi mu da mu je savjetovala da ne mijenja ovu koju već dugo zna a i ona njega.
Prijatelj, vršnjak s nekoliko operacija iza sebe, pa i onom na srcu, znao mu je reći da se okani doktora i da ide što manje.
Ako budeš stalno tražio na kraju će ti nešto i naći, smijući se govorio mu je prijatelj koji je išao samo na obavezne kontrole.
Usput mu je nalijevao već treće pivo u čašu.
Magnetna rezonanca kuka je pokazala degenerativne promjene primjerene dobi, automatskim glasom poput robota govorila mu je mlada doktorica.
A vi kao da ste malo razočarani, gospodine Srećko.
Pa gledajte, možete još otići na pregled ušiju, očiju...
Mrenu sam operirao na oba oka, prije pet godina, dreknuo je.
Vi mene smatrate za budalu, za hipohondra, što li.
A ja vam govorim da me sve živo boli, spavati ne mogu od žiganja u kuku i koljenu, padam u nesvijest od tlaka koji mi odjednom padne, vidim dvostruke slike kao da sam pijan, ubija me hipoglikemija...
Dobro, što da vam sad prepišem?
Koju pretragu a da na njoj niste bili, koji lijek a da ga već niste pili?
Doktorica je kuckala olovkom po stolu.
Ne znam što će im uopće više olovke kad ionako samo tipkaju.
Ljudi uskoro neće više znati pisati olovkom pomislio je.
Namrštio se a doktorica kao da se smilovala pa je rekla, dobro, evo, napisat ću vam uputnicu za dopler ultrazvuk vena i za kontrolu očnog tlaka.
Ako želite napišem vam i uputnicu za kolonoskopiju iako ste bili lani i sve je u redu. Ali žalili ste se na tvrdu stolicu.
I izvadite opet krvnu sliku.
Za svaki slučaj.
I redovito kontrolirajte šećer u krvi.
Izbacite iz hrane slatko. Jedite više povrća. I krećite se na zraku. Šećite. Nemojte stalno brinuti.
Nemate vi doktori pojma. Niti imate srca za pacijente.
Samo buljite u te ekrane kao da će vam oni otkriti ono što sami pameću ne možete dokučiti.
Bio je bijesan.
Dopodne je kontrolirao što Mare drlja po fejsbuku i nije ništa našao a potrošio je vrijeme, popodne mu je prošlo u čekaonici u kojoj za inat nije bilo nikoga s kime bi mogao pošteno popričati, valjda su svi na moru, kolovoz je sezona kiselih krastavaca, pa da, i Mare ih kiseli.
To su ti njeni dalmatinski korijeni, uvijek mora nešto raditi, za nju je ovo što on radi gubitak vremena, blago njoj kad je zdrava.
Ljut kao ris shvatio je da govori sam sa sobom, bio je gladan, nije mu se išlo do zebre jer je bila užasna sparina pa je krenuo preko ceste mimo pješačkog prijelaza.
Sam Bog zna otkud se stvorio taj auto koji ga je smotao pod sebe.
Bio je pri svijesti. To je zaključio po tome jer je čuo kad je nešto krcnulo.
Auto je stao i čuo je dvojicu kako dovikuju: Vidi starog mulca gdje prelazi cestu. E, jesen ti gajde, svijet je ponoril. Dobro da ga nismo ubili. Daj ga hiti unutra i vozimo ga odmah na traumu.
Srećko je gledao svoj fascikl s papirima kako leži na pločniku.
Nije mogao izustiti ni riječi a noga ga je užasno boljela.
Gle, deda se zove Srećko, rekao je mladi glas.
Srećko, koje ime, taj mora imati devet života ko mačka dodao je drugi i ubacio u brzinu.
A izvana kroz otvoren prozor Srećko je čuo kako neka žena govori: Ste vidli suseda, čoveka je vudril auto hitne.
Kaj ni to sreća u nesreći.
Sad buju ga zagipsali i bu ko nov.
Odgovor nije čuo ili ga nije bilo.
- 7. 2021.